Ikone

[Noelia]

Kad sam čitala o ikonama, zapamtila sam jednu rečenicu:
Ne gledaš ti ikonu, nego ona gleda tebe.

To mi se svidjelo i ta mi misao dođe kad ugledam neku ikonu.
Ove ikone mi se najviše dopadaju:


Sveta Trojica


Pustite malene k meni


Svi Sveti


Mali Gospodin

Ikona (grč. είκών, od glagola είκώ - ličim) i znači slika, lik ili obraz. Pravoslavni hrišćani odaju ikonama veliko poštovanje, jer u njima vide stvarno Božje prisustvo u Crkvi, I kada se mole pred ikonama, oni se u stvari mole Bogu. Pravoslavna crkva na ikonama posle Sedmog vaseljenskog sabora predstavlja: Gospoda Isusa Hrista, Bogorodicu, anđele, i svetitelje. Ikona ima svoj osnov i u religioznoj psihologiji, tako dubok, da se u pravoslavlju javlja neophodnim elementom bogopoštovanja. Zbog toga se ikone stavljaju u kuće, hramove i na druga mesta. Dom u kome nema ikone za pravoslavne je nečisto i pusto mesto. Poštovanje se ne odnosi na materiju od koje je ikona izrađena: drvo, zlato, boja i druge, već na lik koji je predstavljen na njoj. Ikone se osvećuju posebnim činom i kroz to svešteno dejstvo uspostavlja se veza između onog ko je na ikoni naslikan i same ikone. Kroz osvećenje ikone dolazi do tajanstvenog susreta između Gospoda našeg Isusa Hrista i onoga koji se moli.


Ikone se slikaju na drvetu, po određenim pravilima, sloj po sloj - najdonji sloj je uvek zelene boje (koja simbolizira Duha Svetoga). Na taj sloj se postepeno dodaju svi ostali, a obično se na kraju obilato dodaje zlatna boja. Evo kako otprilike izgleda proces:


Vi sigurno znate mnogo više o ikonama.
Koje ikone imate i što one za vas znače?

[Dragana]

Nemam ikone. Nisam ikonopoklonik . Vjerujem isključivo u sebe i u ono što Ja vidim . Nikako onimu što drugi vide , najmanje što ,, ikona vidi ,, u mani / na meni . Ikone su crteži ( slikarska , umjetnička djela ) i djelo ljudskih ruku ... Nimalo vrijednije ili moćnije od , mene same .

[sinido]

@ Noelia..... Ne dodaje se nikakva zlatna boja.... Na drvo se, kao podloga lepe zlatni listici od cistoga zlata, i na to se slika ikona... Prava ikona je slikana obavezno na zlatnoj podlozi od zlatnih listica, tako delovi koji nisu bojeni, zlatne su boje, uglavnom oreol....

[Noelia]

Nemam ikone. Nisam ikonopoklonik . Vjerujem isključivo u sebe i u ono što Ja vidim . Nikako onimu što drugi vide , najmanje što ,, ikona vidi ,, u mani / na meni . Ikone su crteži ( slikarska , umjetnička djela ) i djelo ljudskih ruku ... Nimalo vrijednije ili moćnije od , mene same .

Hmm, imati ikonu, ne znači biti ikonopoklonik, niti se može reći da ikona (ni)je "vrijednija ili moćnija od mene"
Mislim da nisi razumjela moju rečenicu: ikona gleda mene.To je metafora, naravno, ali se želi reći da su ikone stvarane u velikoj inspiraciji, uz molitvu, razmatranje, postom i strpljivim radom...te da su slikari (ikonopisci) uspjeli prenijeti dio božanske prisutnosti po samoj slici-ikoni. Velika je vrijednost ikona. Smiješno mi je da to ja, kao katolkinja, napišem pravoslavnom vjerniku.
No, dobro, ako ne vidiš ništa posebno u ikonama, to je tvoje mišljenje, ali to ne znači da ikone nemaju značenje za vjernika upravo zbog svoje (evanđeoske) poruke i transcendentnosti koja zadivljuje.


sinido
Ono što sam prije napisala su riječi jednog pravoslavnog vjernika, ali moguće da si ti u pravu.

"Na osušenu i izglađenu podlogu prenosi se crtež, katkada putem mehaničkog "oprašivanja" kontura kroz rupice u slici koja se stavlja na dasku. Boje se rastapaju u octu ili u vodi s malim dodatkom žumanjka. Osnova slike najprije se pokriva zlatom. Zatim se debelim kistovima pokrivaju bojama različiti dijelovi slike..."
http://sh.wikipedia.org/wiki/Ikonopis

"Zlato kao materijal je simbol Istine jer je i zlato kao i Istina uvek isto, nikada se ne menja (Reč "istina" je nastala od reči "isto"). Sijanje zlata sibolizuje Božiju nestvorenu Svetlost".

[Dragana]

Noelia ...


Vrlo sam dobro shvatila Tvoje pitanje . Odgovorila sam onako kako mislim a ne ono što ti želiš čuti ( pročitati ) .

Temu si postavila u religiji , zar ne ? A ne u umjetnosti ( slikarstvu ) , ili pak povijesti likovne umjetnosti .

Vjernik , bilo katolik ili pravoslac ( uopće ne bih činila nikakvu razliku ) koji posjeduje ikonu kao dio svojega vjerskoga nadahnuća , naravno da je ikonopoklonik .

Ne vidimo da bi uopće bilo smiješno da ti kako katolkinja vidiš da je smiješno bilo što objašnjavati pravoslavnom vjerniku . Zašto bi rasprava između pravoslavnog i katoličkog vjernika bila smiješna ?!

Ikone imaju svoju vrijednost likovnu , povijesn - umjetničku . Ja osobno , drugu ne vidim u njima . I u pravu si , to ne znači da za nekog drugog one nemeju drugu dimenziju vrijednosti . Ovdje govorim , odgovaram u svoje ime .

[Noelia]

Dragana: Zašto bi rasprava između pravoslavnog i katoličkog vjernika bila smiješna ?!

Tko je uopće o tome govorio?

No, dobro, ti ne voliš ikone, a ja ih volim.

Ovo je jedna od najstarijih ikona, iz 6. st. a nalazi se u manastiru sv. Katarina, na Sinaju.

Krist Svevladar - (Pantokrator)





Ikona Krista Pantokratora ima svoju teološku poruku.

Desna ruka je lagano podignuta na blagoslov. Držeći prste ruke u specifičnom položaju iskazuje svoje dvije naravi, božansku i ljudsku, te Trojstvenost Božanske Osobe. Na ikoni se na neobičan način palac dodiruje s napršnjakom. Kažiprst je postavljen poput I iota, savinuti srednjak tvori C sigma. Palac se uzdiže prema napršnjaku tvoreći X chi, a mali prst sa svojom svinutošću čini C sigma. Tako prsti pokazuju skraćeno ime Isus Krist na grčkom IC. XC.
Isusovo lice djeluje ozbiljno i smireno. Boja kože je zlatne boje, čime se želi naglasiti da je to Božanski Kralj zaodjenut u ljudsku narav. Pogled je uzvišen, upravljen u beskraj. Oči su široko otvorene čime se pokazuje da su izvan granica vremena i prostora. Jedan bizantijski pisac donosi: „Njegove su oči radosne i pružaju dobrodošlicu onima koje ne kori vlastita savjest, no za one koje vlastita savjest kori, iste oči postaju srdite i neprijateljske“

Lice je izrazito nesimetrično. Desna strana kao da je već u vječnom miru, Božanski mir, mir Boga koji nas nikada ne napušta. Dok je lijeva ispaćena i pokazuje čovjeka koji dijeli patnje ljudskog roda, koji daruje život za bližnjega.

Ikona je nastala nakon hereze monofizita koji su tvrdili jednu Kristovu narav, upravo tom asimetrijom lica ikona pokazuju Kristovu božansku i ljudsku narav.

[NFS_MW_girl]

Najveci utisak je na mene uvek ostavljala ikona Svete Petke. Najvise mi se i dopada. Bas ova:



A trenutno u svom domu imam samo jednu zanimljivu figuricu, da je tako nazovem, napravljenu od drveta u obliku krsta sa postoljem. Na njoj su tri ikone: Isus Hrist, Bogorodica i Sveti Nikola. Jako je fino uradjena. To je poklon od moje bake. Bila je u obilasku jednog manastira pa mi je kupila ovo.

[Sultanija Hurem]

Kad sam čitala o ikonama, zapamtila sam jednu rečenicu:
Ne gledaš ti ikonu, nego ona gleda tebe.

To mi se svidjelo i ta mi misao dođe kad ugledam neku ikonu.
Ove ikone mi se najviše dopadaju:


Sveta Trojica


Pustite malene k meni


Svi Sveti


Mali Gospodin

Ikona (grč. είκών, od glagola είκώ - ličim) i znači slika, lik ili obraz. Pravoslavni hrišćani odaju ikonama veliko poštovanje, jer u njima vide stvarno Božje prisustvo u Crkvi, I kada se mole pred ikonama, oni se u stvari mole Bogu. Pravoslavna crkva na ikonama posle Sedmog vaseljenskog sabora predstavlja: Gospoda Isusa Hrista, Bogorodicu, anđele, i svetitelje. Ikona ima svoj osnov i u religioznoj psihologiji, tako dubok, da se u pravoslavlju javlja neophodnim elementom bogopoštovanja. Zbog toga se ikone stavljaju u kuće, hramove i na druga mesta. Dom u kome nema ikone za pravoslavne je nečisto i pusto mesto. Poštovanje se ne odnosi na materiju od koje je ikona izrađena: drvo, zlato, boja i druge, već na lik koji je predstavljen na njoj. Ikone se osvećuju posebnim činom i kroz to svešteno dejstvo uspostavlja se veza između onog ko je na ikoni naslikan i same ikone. Kroz osvećenje ikone dolazi do tajanstvenog susreta između Gospoda našeg Isusa Hrista i onoga koji se moli.


Ikone se slikaju na drvetu, po određenim pravilima, sloj po sloj - najdonji sloj je uvek zelene boje (koja simbolizira Duha Svetoga). Na taj sloj se postepeno dodaju svi ostali, a obično se na kraju obilato dodaje zlatna boja. Evo kako otprilike izgleda proces:


Vi sigurno znate mnogo više o ikonama.
Koje ikone imate i što one za vas znače?

Ja sam primetila da sa kakvog god ugla da se okrenem,prate me oci od ikone.

[ispravka]

ikone i vera u Boga? to ne ide. jediniposrednik Boga i ljidi je covek Isus Hristos. ikona ne spaja sa Gospodom,vec razdvaja a spaja sa satanom .ovo je Pismo Bozje.
u vremme Mojsijevo onaj ko bi bio nadjen da je sacinio idola u nekom mestu bio bi kamenovan i sav grad srusen i obelezen da neko ne bi nanovo digao tu grada! dakle nije pusto mesto koje je bez ikona vec obratno.

[Noelia]

Kao što nitko ne uništava sliku svoje majke ili kao što u odsustvu muža, vjerna žena pogled baca na njegovu sliku, misleći na njega s ljubavlju, tako značenje imaju ikone i slike u životu vjernika.

[ispravka]

Kao što nitko ne uništava sliku svoje majke ili kao što u odsustvu muža, vjerna žena pogled baca na njegovu sliku, misleći na njega s ljubavlju, tako značenje imaju ikone i slike u životu vjernika.

čuj kćeri,ti pokušavaš umom dosegnuti mudrost Božju,ali to je nemoguće ,to ide samo Duhom Božjim. ne radi se o uništavanju slika majke oca,muža,mi to nikoji od nas ne vežemo za Božansku veru u našem srcu,aako bi to činili onda bi i to morali uništiti.ali ako čovek stane moliti tvar da posreduje ka Bogu on je smrtni sagrešenik,sviđalo se to nama ili ne.Bog ima jedinog posrednika,to je Isus Hristos. kada je isus navin uvodio izrael ka obećanoj zemlji pre nego je narod trebao krenuti preko jordana isus im se obratio da povrzu sve idole koje su još imali u posedu. nisu im se klanjali,to su priznali ovome,već su ih držali na uspomenu od svojih otaca tek. no,šta je isus rekao potom. ne,rekao je ne. neka je to samo jedna vrsta podsećanja emocija na očeve,koji zbog idola nisu mogli preko već je ta generacija izumrla u pustinji.no to je moralo sve biti spaljeno uništeno. ne možemo mi tumačiti Boga,jer je Bog sopstveni tumač.

[Sator]

Razumem tvoj stav. Lepo si napisala u životu vernika. Samo nisi napisala kakvog vernika. Svi u nešto veruju. Međutim, autoritet hrišćanske vere po mom mišljenju treba da bude Reč Božja. Ta reč se javlja u Svetom Pismu, ili Bibliji.
A Biblija najstrožije zabranjuje klanjanje, molitvu, razgovor sa slikama i kipovima, i to naziva idolopoklonstvom. Ako treba mogu da navedem i mesta gde ona to čini. Tačno je da ikone imaju nekakvu vrednost, i znam da vrše nekakav uticaj i ostavljaju utisak na posmatrača. To je naravno njena umetnička vrednost, kao i kod svakog umetničkog dela. Pa i bilbordi raznih ljudi, političara najčešće ostavljaju nekakav utisak na posmatrača. Ali ovde se još krije opasnost da se misli umesto Bogu, okrenu slici, ili liku koga ta slika predstavlja. Tako srce nije više celo prema Bogu već usmereno u najmanje dva pravca, a najčešće u mnogo različitih pravaca i likova, tako da se pravi, živi Bog sve manje ima u vidu. To je opasnost koju treba imati na umu.

[Noelia]

@Sator:
Isus Krist, po Evanđelju, po Crkvi, u sakramentima, je bit (srce) kršćanske vjere.
"Jer Ljubav je Božja razlivena u srcima vašim po Duhu Svetom koji kliče: Abba, Oče..."
To nam je dovoljno, i previše...ali, čovjek u svojoj slabosti i nestalnosti, treba dodatnu pomoć na duhovnom putu, (jer nismo anđeli, ni samo duhovna bića, već i tjelesna). U tom smislu slike, paljenje svijeća, hodočašća, knjige, pa čak i molitva...imaju svoju svrhu, da nam pomognu u traženju Boga. Kad je netko već tako savršen i sjedinjen s Bogom u kontemplaciji, ne treba ta "pomagala". Odbacuje ih kao što čovjek koji je ozdravio i prohodao, odbacuje štap/štaku.

[Sator]

Isus Hrist je centralna ličnost o kojoj piše Sveto Pismo. Tu je otkrivena njegova volja, Njegovi zakoni, Njegova žrtva, Njegov moralni lik i zemaljska misija.
A Sveto Pismo kaže
2.Mojsijeva 20.
4.Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje.
5. Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otačke na sinovima do trećega i do četvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene;

Najbolja pomoć na duhovnom putovanju ka večnosti se dobija od Boga, preko poslušnosti njegovim zakonima, koji su otkriveni u Negovoj Reči. A Njegova pravila zabranjuju klanjanje slikama i kipovima između ostalog. Zo je ne samo moj, već Biblijski stav, a takođe i moje iskustvo.

Tačno je da je čovek slab, ali je zato Hrist moćan. Ako svoju slabost, kroz molitvu, udružuimo da Njegovom snagom onda i mi postajemo dovoljno jaki. Ako svoje poraze predamo onome ko je pobedio ovaj grešni i zli svet i mi ćemo biti pobednici u ovoj velikoj životnoj borbi, u ovom duhovnom sukobu između dobra i zla. Da bismo se održali na tom putu koji vodi u život, nisu nam potrebne nikakve slike. Bog je poslao svog Duha, Svetog Duha da vodi Njegovo delo na zemlji. Ako osećamo slabost treba da tražimo silu Duha Božjega, a ne pomoć slika ili kipova, koji ne mogu da vide niti da čuju, a još manje da razumeju i pomognu. Tačno je da i određeni obredi imaju svoje mesto, jer odražavaju određenu suštinu, ali mislim da određeni obredi, pa i neki koje si navela mogu, kao što sam i prošli put pisao, više da štete nego da koriste.

[Noelia]

@Šator: s tvojim postom se slažem. Potkrijepit ću tvoje riječi: samo Duh Sveti u dušama vernika može oblikovati pravi Kristov lik. Sve drugo, svi likovi, slike, ikone su ljudska tvorevina. Ali, povijest se ponavlja. Jer borba protiv ikona i kipova počela je još u 8. st. i na Nicejskom saboru je donešena odluka protiv ikonomrzaca (ikonoklazam) u korist ikona.
U novije doba, protestanti su ponovno pokrenuli tu borbu i započeli s kritikama protiv tradicije koja je već postojala u Pravoslavnoj i Katoličkoj crkvi u korištenju ikona odnosno svetih slika u pobožnosti vernika.

Evo, što o tome kaže Kat. nauk. Potražit ću to kaže pravoslavni, ali znam da ne može biti drugačiji. U cijelom svijetu su poznate pravoslavne ikone i često ih se može vidjeti i u katoličkim crkvama, npr. Sveta Trojica od Rubljova.

"Kršćansko štovanje slika nije suprotno prvoj zapovijedi, koja zabranjuje kumire. Doista, čast iskazati slici odnosi se na onoga koji je slikom prikazan, i tko štuje sliku, štuje osobu koja je na njoj prikazana. Čast iskazana svetim slikama jest čašćenje puno poštovanja a nipošto klanjanje, koje pripada samo Bogu." (Katekizam Kat. crkve)

[Sator]

Ne slažeš se ti sa mojim postom, već samo sa jednim delom, sa onim koji govori o ulozi Svetog Duha u životu vernika. Sa onim delom koji govori o ikonama kao jednoj vrsti idola i sa citatima iz Svetog Pisma se koliko vidim ne slažeš.
Dali znaš zašto je borba protiv ikona započela u 8. veku? I trajala sve do Nikejskog sabora koji je bio koliko se sećam u 11.veku?
Zato što su u osmom veku ikone prvi put unesene u hrišćansku crkvu, i privi put uspostavljena praksa da se njima moli, da im se klanja. Mnogi su tada to smatrali idolopoklonstvom i žestoko se protiv toga borili, ali je većina pobedila. Grešnost ljudskog bića, ograničenost Božjeg poznanja u uslovima gde lucifer uveliko vlada, učinila je svoje.
Protestanti nisu u novije doba odbacili ikone, učinili su to poodavno. U Nemačkoj je Martin Luter poveo protestantski pokret, preveo Bibiju na nemački jezik, i između ostalog obožavanje ikona nazvao idolopoklonstvom još u 17. veku. Druge protestantske nacije malo kasnije, svaka sa privatanjem protestantske vere, koja se temelji na poznatoj devizi Solla scriptura, ili na našem samo Pismo. Dakle Sveto Pismo kao autoritet za hrišćansko verovanje, a ono zabranjuje klanjanje kao znak obožavanja bilo kome, bilo kakvom liku, čak i anđelima. Tako nešto pripada samo Bogu, koji se javio ljudima u telu Isusa Hrista. Koliko vidim veliki i silni Bog Izraela ih nije kaznio zbog toga, na protiv, protestantske nacije, Nemačka, Engleska, Švajcarska, Amerika, Svedska, i možda još neke su ekonomski najrazvijnije i najnaprednije nacijeu svetu.
Ne zabranjuje prva zapovest izradu i klanjanje ikonama nego druga to čini.
Pazi, često su zapovesti na koje se crkve pozivaju, prerađene u odnosu na biblijski tekst, i prilagođene potrebama i praksi pojedinih crkava.
Sama odluči kome ćeš verovati: Bibliji ili kat.nauku. Prouči bolje nauku Isusa Hrsta, potraži u starom i novom zavetu šta proroci i apostoli govore na tu temu pa ćeš shvatiti šta je ispravno a šta nije.

[Noelia]

Sama odluči kome ćeš verovati: Bibliji ili kat.nauku. Prouči bolje nauku Isusa Hrsta, potraži u starom i novom zavetu šta proroci i apostoli govore na tu temu pa ćeš shvatiti šta je ispravno a šta nije.

Proučila sam, makar još uvijek učim...i moj zaključak je da se cijela Biblija može sažeti u jednu misao: Bog je ljubav i u njegovoj ljubavi smo već spašeni...Sada nam preostaje samo da ostanemo u toj ljubavi i da činimo sve što nas potiče na ljubav, a u to mogu biti uključene i ikone i kipovi i sva druga "pomagala" koja čovjeku mogu pomoći. Pa, Bog nije sitničav, razumije nas.

[Sator]

Slažem se sa tobom u jednoj konstataciji. Bog je lljubav. Ljubav je osnovna karakreristika Božaskog bića, ona je pokretačka snaga univerzuma, iz nje izvire život, i svaki dobar dar. Međutim, On nije samo ljubav, On je, između ostalog, i put istina i život. On je Stvoritelj i Spasitelj, On je dobrotvor i naš saputnik kroz ovu "dolinu sena smrtnog". On je onaj koji postavlja zakone i sudiće svetu i svakom pojedincu na kraju istorije ovog sveta, svakom učesniku u na ovoj pozornici života, na kojoj se odvija sukob dobra i zla.
Bog je ustanovio univerzallne zakone, kao i pravlia po kojima trebamo živeti da bi smo, jednog dana, mogli da se družimo sa bićima koja nikad nisu pala u greh. Ta pravila za nas ovde data su preko Mojsija kao deset zapovesti, od kojih druga zabranjuje izradu i klanjanje ikonama, odnosno po srpskom, slikama. U predodnom postu citirano.

Što se tiče Boga spasenje je obezbeđeno za sve nas. Mi trebamo da činimo sve što podstiče našu ljubav prema Bogu, ali i da svojim ponašanjem ne odbijamo Božju ljubav prema nama. A to znači da treba da poštujemo pravila koja je On dao, to bi bio minimum ispod koga ne bismo smeli, ako hoćemo spasenje da se spustimo, a da istovremeno težimo da ostvarimo maksimum. A to je Ljubi Gospoda Bog svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom ..Sad se nameće pitanje dali ikone pomažu, ili štete našoj duhovnoj zajednici sa Bogom. Staroi zavet kaže na mnogo mesta da ne trebamo podizati likove, što bi značilo dvodimenzionalne likove (slike), i trodimenzionalne, (kipove). Čak se preti smrnom kaznom onome koji to čini. Kad su god Jevreji starog zaveta postavljali kipove, (u njih se više verovalo jer su verniji prirodnom liku), Bog se ljutio na njih i kažnjavao ih zbog toga. NIgde nije zabeleženo da se Isus klanjao slikama, ni apostoli naravno. Nigde se ne nalazi preporukka da koristimo slike, te da one mogu da pomognu naš duhovni napredak, naprotiv, takva praksa se u Bibliji smatra idolopoklonstvom. Kao što i samo znaš slike su unesene u hrišćanstvo tek u 8. veku, to je odluka crkvenih vođa. Bog nije promenio svoja pravila. I dalje u Bibliji stoji: 5.Mojsijeva 16.22.22 "I ne podiži nikakoga lika; na to mrzi Gospod Bog tvoj". 5. Mojijeva 4.16. 16 "Da se ne biste pokvarili i načinili sebi lik rezan ili kaku god sliku od čovjeka ili od žene,". Naravno da nas Bog razume. I trpi, jer neće da neko pogine nego bi hteo da svi dođu u pokajanje i poznanje istine. Ali neće doveka trpeti. Posebno one kojima je mnogo dao. U koje je uložio više. One koji mogu da znaju, i znaju kako treba, pa opet rade kako ne treba. Onaj ko spada u ovu kategoriju je ne samo grešnik, nego pobunjenik. Zato kaže Biblija, čuvajte dobro duše svoje, nisu sitnice u ptianju, u pitanju je sam život, i to ne samo ovozemaljski, nego i večni život.

[Noelia]

Bog je ljubav. U tome se slažemo i to je najvažnije. Slike su manje važne.
Da se razumijemo, niti sam preveliki zagovornik ni protivnik ikona i slika. Praktički rijetko trebam sliku za molitvu i pobožnost. Ali, ako sam umorna i misli su mi rastrešene, stavim jednu omiljenu sliku, zapalim svijeću, ponekad i tamjan...i to mi pomaže za molitvu, da saberem misli...Ako uspijem, nakon pet minuta zaboravim na sliku i molim se Bogu. Tako jednostavno.

[Nephilim]

Imam ikonu Sv. Georgija, ikona je stara preko 150 godina